Novo istraživanje financirano od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) procjenjuje kako je u 2005 godini 20.1 miliona osoba bilo inficirano sa virusom hepatitisa E (HEV) genotipom 1 i 2 u devet regija u svijetu. Prema otkrićima objavljenim u travanjskom izdanju Hepatology, postojalo je 3.4 miliona simptomatičnih slučajeva, 70,000 smrtnih slučajeva i 3,000 mrtvorođene djece ubog HEV te godine u zemljama diljem Azije i Afrike.Za razliku od virusa hepatitisa B i C koji mogu dovesti do kroničnog oboljenja, HEV uzrokuje akutno oboljenje. Prethodne studije pokazuju kako HEV genotipovi 1 i 2 posebno specifično ljude te su povezani sa velikim epidemijama u zemljama u razvoju gdje su loši sanitarni uvjeti. Postoji dokaz kako HEV povećava rizik od smrtnosti među trudnicama. Iako je razvijeno sigurno i efikasno cjepivo za hepatitis E, još nije u širokoj primjeni.
„Naša studija predstavlja prvi pokušaj procjene globalnog utjecaja hepatitisa E,“ izjavio je vodeći autor Dr. David Rein iz organizacije za istraživanje socijalnih znanosti NORC pri Chikago Univerzitetu. Procjene su bile kreirane modeliranjem tereta oboljenja HEV genotipa 1 i 2 u 9 regija predstavljajući 71% svjetske populacije. Na osnovi objavljenih dokaza tima – suradnje između istraživača sa NORC, WHO i RTI International – procijenjena je godišnja učestalost infekcije u određivanju simptomatskih, asimptomatskih te smrtnih slučajeva.
Tim je utvrdio kako je prevalencija uzorka HEV bila konzistentna u svim regijama sa najvećim povećanjem infekcija kod osoba starosti 5-20 godina. Prosječna starost infekcije je bila 17 godina sa najnižom starošću infekcije u Sjevernoj Africi (8 godina) a najvećom u Istočnoj Aziji (21 godinu).
Od više od 20 miliona inficiranih osoba sa HEV, 61% slučajeva se dogodilo u Istočnoj i Južnoj Aziji, dvije regije na koje otpada 65% smrtnih slučajeva od HEV. Istraživači su također zabilježili kako na Sjevernu Afriku otpada 14% svih globalnih HEV infekcija ali samo 8.3% simptomatskih slučajeva i 8% smrtnih slučajeva koje autori pripisuju mlađoj životnoj dobi inficiranih osoba u toj regiji.
Autori upozoravaju kako postoje ograničenja studije koja je procijenila samo učestalost HEV genotipova 1 i 2, ne uključujući genotip 3 koji je rasprostranjen u Europi i SAD te genotip 4. „Buduće HEV procjene bi trebale uključivati genotipove 3 i 4 kako bi se dobila kompletna slika globalnog tereta HEV,“ zaključio je Rein.
LINK