Uzroci
Hepatocelularni karcinom (HCC) najčešće (90%) se javlja u bolesnika s cirozom jetre bilo koje etiologije. U zapadnim zemljama najčešće je posljedica ciroze jetara uzrokovanih alkoholnom bolesti, hepatitisom B ili C te ne-alkoholnom masnom bolesti jetara (NAFLD). Rijeđe (10%) se HCC može pojaviti u bolesnika bez ciroze jetre i tada se najčešće povezuje s kroničnim hepatitisom B i NAFLD-om. U bolesnika s NAFLD-om udio bolesnika s HCC-om bez ciroze jetara iznosi do 35%.
Karcinom jetre je deseti tumor po učestalosti, a peti po smrtnom ishodu izazvanom zloćudnim bolestima.
Simptomi i znakovi
Najčešće kliničke manifestacije su :
- bol u trbuhu,
- gubitak tjelesne težine,
- tvorba u gornjem desnom kvadrantu
- neobjašnjivo pogoršanje u prethodno stabilnog bolesnika s cirozom
- moguća je i vrućica
Rano otkrivanje i probir na HCC-om
Probir na postojanje HCC-a od iznimne je važnosti, jer se bolest otkrivena u ranoj fazi može izliječiti. On podrazumijeva provođenje UZV trbuha u svih bolesnika s cirozom jetre te bolesnika s uznapredovalom fibrozom jetre u slučaju postojanja drugi rizičnih faktora (npr. kronični hepatitis B, starija životna dob, pozitivna obiteljska anamneza,…). Vrlo često određuje se i razina alfa-feto-proteina (AFP) koji može doprinijeti u otkrivanju dodatnih 8% tumorskih promjena.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na:
- slikovnim metodama (MSCT i MR s hepatotropnim kontrastom)
- mjerenju razine AFP
- biopsiji jetre
Zbor rizika komplikacija (krvarenja, širenje bolesti,…) biopsija jetre provodi se iznimno, u slučajevima kada nalazi morfoloških metoda (CT, MR) nisu dovoljno specifični za nalaz HCC.
Prognoza i liječenje
Sveukupno je prognoza za preživljavanja bolesnika s HCC nezadovoljavajuća, s relativnom 5-godišnjom stopom preživljavanja od 18,4%, osim kad je tumor <2 cm i lokaliziran u jednom režnju jetre.
Metode i uspijeh liječenja ovise o veličini i lokalizaciji tumora te stadiju jetrene bolesti. Kirurška resekcija pruža najbolju nadu, ali pogodna je samo u nekim slučajevima kod kojih je tumor malen i lokaliziran, a jetrena funkcija održana. Ostale metode liječenja su hepatalna arterijska kemoembolizacija, intratumorsko injiciranje etanola, krioablacija i radiofrekventna ablacija, ali niti jedan postupak ne daje dobre rezultate ukoliko se radi o proširenoj bolesti. Zračenje i sistemska kemoterapija općenito ne daju zadovoljavajuće rezultate, zbog slabije učinkovitosti, primjene u kasnim stadijima bolesti i komplikacija osnovne jetrene bolesti. Ukoliko je tumor malen, ne postoji ekstrahepatalna bolest i jetrena rezerva je loša, može se razmotriti transplantacija jetre.
Prevencija i probir
Cijepljenje protiv HBV može smanjiti incidenciju, osobito u endemskim područjima. Prevencija razvoja ciroze bilo kojeg uzroka također može imati značajan učinak (npr. liječenje kroničnog HCV, rano otkrivanje hemokromatoze, liječenje alkoholizma, liječenje komponenti metaboličkog sindroma u ne-alkoholnoj masnoj bolesti jetre).
Zahvaljujemo izv.prof.dr.sc. Tajani Filipec Kanižaj na recenziji