Ranije odobrenje američke agencije za hranu i lijekove FDA za lijekove boceprevir (Victrelis, Merck) i telaprevir (Incivek, Vertex) za liječenje hepatitisa C predstavlja dobre vijesti ali veliki zahtjevi pacijenata mogu dovesti do nestašice i etičkih izazova za davatelje medicinskih usluga.HCV je odgovoran za 120 miliona infekcija širom svijeta te je vodeći uzročnik zatajenja jetara i smrtnosti, objasnili su dr. Andrew Aronsohn i dr. Donald Jensen iz centra za jetrena oboljenja iz University of Chicago Medical Center, Illinois. Pegilirani interferon i ribavirin imaju neke učinke ali manje od pola pacijenata sa HCV postigne stalan virološki odgovor.
Rezultati kliničkih pokusa sugeriraju kako će telaprevir i boceprevir postići značajna poboljšanja stalnog virološkog odgovora kod pacijenata sa genotipom 1 u usporedbi sa standardnom terapijom.
Neki pacijenti kod kojih postoji smanjeni rizik od progresije u bliskoj budućnosti su odgodili terapiju u očekivanju dolaska novih lijekova. Nedavna je studija otkrila kako 20.3% pacijenata koji su odbili tretman sa interferonom i ribavirinom je to uradilo zbog očekivanja efikasnijih lijekova.
Ovi pacijenti će dodati zahtjev za lijekove komplicirajući napore u praćenju i educiranju pacijenata koje već sada predstavlja izazov zbog složenosti režima liječenja. To može predstavljati dodatno opterećenje za pružatelje zdravstvenih usluga. Autori su proveli studiju na osnovi vremenske analize u svom vlastitom institutu te otkrili kako bi prosječni davatelj zdravstvenih usluga mogao pokrenuti liječenje kod 3 pacijenta sa HCV kroz tjedan dana. Oni su predvidjeli prihvat 500 novih pacijenata u tjednima nakon odobrenja novih lijekova.
Ako se proširi, situacija bi mogla dovesti do nestašice i neravnomjerne distribucije lijekova. Povijesno, kao u slučaju sa penicilinom, inzulinom i ostalim lijekovima koji su u početku bili rijetki, to je dovodilo do neadekvatne i nepravedne raspodjele.
Dr. Aronsohn i Dr. Jensen predlažu soluciju raspodjele prema potrebama. Najveći prioritet bi se dao pacijentima koji su najviše bolesni a ostali pacijenti bi bili prioritetizirani na osnovi potreba a počelo bi se sa pacijentima sa cirozom a završilo sa asimptomatičnim F0 do F2 pacijentima. Pacijente bi se moglo educirati o potrebi pružanja terapije najbolesnijim te informirati ih kako je čekanje na terapiju sigurno za za pacijente sa ranim stadijem oboljenja.
LINK