Laboratorijska studija sugerira kako silymarina ima višestruke učinke na životni ciklus virusa hepatitisa C. Hepatitis C je kronično (dugotrajno) oboljenje koje primarno utiče na jetru i često je teško izliječivo. Laboratorijska studija je istražila antivirusna svojstva i mehanizme silymarina na kultiviranim (uzgojenim u laboratoriju) ljudskim stanicama jetre inficiranih sa virusom. Ova studija je djelomično financirana od strane NCCAM a objavljenja je u žurnalu Hepatology.Istraživači su uzgojili ljudske jetrene stanice i inficirali in vitro sa virusom hepatitisa C. Stanice su zatim bile izložene standardnim lijekovima za hepatitis C ili razrijeđenoj dozi silymarina. Analizirajući interakciju između silymarina i virusa istraživači su primijetili kako je silymarin spriječio ulazak i fuziju virusa hepatitisa C u ciljane jetrene stanice. Također su otkrili kako je silymarin inhibirao sposobnost virusa da proizvodi RN (kemikaliju koja ima važnu ulogu u sintezi proteina i ostalim kemijskim aktivnostima u stanici)ometajući tako dio životnog ciklusa virusa. Kada se vršila usporedba sa neliječenim stanicama, silymarin je također značajno smanjio viremiju (količinu virusa u stanici), iako u manjem omjeru nego li što je to bilo slučaj sa onim liječenim interferonom. Istraživači su također otkrili kako je silymarin spriječio širenje virusa sa stanice na stanicu.
Ova otkrića nadopunjuju prethodna otkrića antivirusnih i anti upalnih svojstava silymarina i pružaju više informacija o potencijalnim mehanizmima uključenim u antivirusne aktivnosti silymarina. Potrebna su daljnja istraživanja, posebno u vidu kliničkih pokusa kako bi se odredilo dali je silymarin sigurna i učinkovita dopuna tretmanu hepatitisa C kod ljudi.
LINK