Hepatos
Istraživači su proučavali liječenje trudnica sa hepatitisom B (HBV) sa telbivudinom u njihovim drugim do trećim tromjesečjima. Studija je zaključila kako su majke imale dobrobiti od liječenje te kako nije detektiran prijenos HBV na novorođenčad sve do 28 tjedana nakon poroda.Prezentator studije i su-istraživač dr. Calvin Pan iznio je kako je to predstavlja „vrlo snažan učinak u tom području zbog toga što je hepatitis B teško izlječiv i trenutno ne postoji način liječenja koji može izliječiti ovo oboljenje. Blokiranje vertikalnog prijenosa od majke na novorođenče će eventualno smanjiti teret oboljenja budućih generacija sa nadom u iskorjenjivanje HBV oboljenja.“
Trenutna cjepiva i hepatitis B imunoglobulin ne djeluju dobro kad majka ima visoku viremiju i kada je HBeAg pozitivna. Prema dr. Pan, „omjer prijenosa na novorođenčad kod ove populacije je između 15-30% što rezultira da novorođenče ima doživotnu HBV infekciju u 90% slučajeva.“
Za potrebe ove studije, trudnici sa visokim nivoom HBV DNA koja je uključena u studiju je dano 600 mg telbivudina dnevno. Sva novorođenčad je primila tri doze cjepiva za hepatitis B. Pacijenti u dijelu studije koji su primali lijek su postigli stalni virološki odgovor (SVR) od 53% prije poroda i 62% četiri tjedna nakon poroda. Niti jedan od pacijenata u kontrolnom dijelu nije postigao SVR u bilo kojoj točki.
Samo 4% novorođenčadi u dijelu koji su primali lijekove je bilo nakon testiranja pozitivno na hepatitis B dok je 23% novorođenčadi u kontrolnom dijelu bilo nakon testa pozitivno. Niti jedan od pacijenata koji su bili liječeni sa telbivudinom nije morao prekinuti liječenje zbog ozbiljnih nuspojava. Nije primijećen niti jedan urođeni deformitet sve do 28-og tjedna nakon rođenja. Nije bilo mjerljivih razlika u poslijeporođajnim zdravstvenim stanjima kod majki i novorođenčadi između skupine koja je primala lijekove i kontrolne skupine.
Dr. Pan uviđa ograničenja ove studije: „Praćenje novorođenčadi je limitirano do 28 tjedana nakon rođenja. Iako postoji mišljenje kako je to dovoljno za definiranje omjera neuspjeha u sprječavanju prijenosa, nedostaju dugoročni sigurnosni podaci za novorođenčad. Hipotetski, antivirusna terapija i imunprofilaksa mogu biti efikasni u blokiranju prijenosa koji se događa za vrijeme kasne trudnoće ili porođaja ali mehanizam intrauterinog prijenosa ostaje zagonetka. Potrebne su dodatne studije u ovom području kako bi se dobila sveobuhvatna strategija u sprječavanju vertikalnog prijenosa HBV.“
Poruka koju on želi prenijeti je još uvijek pozitivna i pokazuje različite načine borbe sa problemom hepatitisa B. „Zbog toga što se borimo protiv pandemije hepatitisa B širom svijeta i frustrirani smo ograničenim sredstvima koje možemo dodijeliti liječenju naših pacijenata možda bi trebali uložiti više napora i sredstava u sprječavanju vertikalnog prijenosa HBV,“ izjavio je dr. Pan.
LINK
