Hepatos
Suvremeni ljudski virusi vjerojatno potječu od prijenosa preko raznih vrsta od životinja. Primjeri uključuju HIV-1, koji je prešao sa čimpanza na ljude i SAR koronavirus koji imati podrijetlo u šišmiša. Od 1989 godine kada je otkriven hepatitis C virus (klasificiran kao hepacivirus u porodici Flaviviridae), porijeklo virusaje bilo nejasno. Za vrijeme karakterizacije respiratornih infekcija kod domaćih pasa otkriven je virus koji je genetski najsličniji životinjskom virusu homolog HCV.HCV je značajan ljudski patogen: 200 miliona ljudi širom svijeta je kronično inficirano te kod njih postoji rizik od razvitka hepatocelularnog karcinoma. Izvor HCV je nepoznat zbog toga što ne postoje blisko povezane životinje sa virus homologom ali je potraga za povezanim virusom fokusirana uglavnom na vanljudske primate. Identifikacija povezanog virusa je bila slučajna i pojavila se za vrijeme studije respiratornih virusa koji inficiraju pse. Prikupljeni su nazalni brisevi od pasa sa respiratornim oboljenjima iz Texasa., Utah i Pensilvanije. Sekvencijalna analiza virusne nukleinske kiseline su otkrile prisutnost virusa povezanog sa HCV koji je nazvan pseći hepacivirus (CHV). Virus je bio otkriven u respiratornim uzorcima kod 6 od 9 i 3 od 5 pasa kod dvije odvojene epidemije respiratornih oboljenja ali ne i kod 60 zdravih kućnih ljubimaca.
CHV je bio prisutan u jetri ali ne i u plućima od 5 pasa koji su uginuli od nerazjašnjenih gastrointestinalnih oboljenja. Količina CHV RNA u respiratornim uzorcima je bila značajno veća nego li u jetri. Virusni RNA je bio detektiran u citoplazmi hepatociza u psećoj jetri ali da li je CHV hepatotropna (replicira se u jetri) kod pasa nije poznato. Kod ljudi količina HCV u respiratornim uzorcima je uobičajeno vrlo mala. CHV zbog toga može inficirati različite stanice i tkiva kod pasa nego li što HCV može kod ljudi.
Bio informacijska analiza CGV je otkrila da je genetski bliži HCV nego li ijedan do sada poznati virus. HCV i CHV vjerojatno imaju zajedničkog pretka koji je cirkulirao prije 500-1000 godina – puno prije negoli što su psi pripitomljeni. Moguće je da su hepacivirusi uglavnom pseći virusi a da se HCV pojavio prijenosom virusa od psa na čovjeka. Alternativni scenarij koji ne možemo isključiti je da hepacivirusi inficiraju puno životinjskih vrsta. Mora se provesti testiranje ostalih životinja na prisutnost hepacivirusa kako bi se odredilo koja je hipoteza točna.
Nije bilo moguće inficirati pseće uzgojene stanice sa HCV uz upotrebu kliničkih uzoraka pasa. Razlog za ovaj neuspjeh nije poznat ali može značiti kako stanice koje su korištene nisu osjetljive i/ili tolerantne na virusnu replikaciju. Nadalje, cijela DNA kopija virusnog genoma koja se može koristiti za proizvodnju infektivne virusne RNA nije bila prijavljena. Razmnožavanje virusa u staničnim kulturama će biti ključna za omogućavanje istraživanja CHV replikacije i patogeneze.
Otkriće CHV je uzbuđujuće zbog toga što virus pruža indikacije o porijeklu HCV te će vjerojatno stimulirati istraživanje za povezane viruse i kod drugih životinja. Moguće je kako CHV infekcija kod pasa može biti model za razumijevanje patogeneze HCV koja je trenutno moguća samo kod čimpanza. Prigodan životinjski model bi bio vrijedan za razvoj novih načina sprječavanja i liječenja HCV infekcija.
LINK
