Prema studiji hepatologa sa University of Miami, ponovno pojavljivanje hepatitis B virusa je učestalo kod pacijenata koji dobivaju nukleozide analoge za kronični hepatitis B. Ali, skoro 40% ponovnog pojavljivanja ili virološkog proboja nije bilo povezano sa otpornošću na lijekove.Detalji ove retrospektivne studije će biti objavljeni u svibanjskom izdanju žurnala Hepatology.
„Ova studija naglašava potrebu za pacijente da redovito uzimaju svoje lijekove kako bi proizveli optimalan učinak,“ izjavila je autorica dr. Anna S. Lok, profesorica interne medicine na University of Michigan Medical School's Division of Gastroenterology.
„Ovi rezultati naglašavaju kako postoji opasnost od krive dijagnoze o otpornosti na lijek i nepotrebne promjene režima liječenje kada postoji mogućnost da se pacijent ne pridržava režima uzimanja lijeka.“
Virološki proboj je prva manifestacija antivirusne otpornosti lijeka za vrijeme terapije nukleozida analoga za kronični hepatitis B. Odobreni nukleozidi-nukleotidi analozi za liječenje kroničnog hepatitisa B uključuju lamivudin, adefovir, entecavir, telbivudine i tenofovir. Iako lijekovi vrše supresiju virusa sa samo nekoliko nuspojava, oni ne uništavaju hepatitis B i traže dugoročni tretman kako bi došlo do kliničke dobrobiti. Studije su pokazale kako sa dugoročnom terapijom postoji povećani rizik od otpornsti na lijekove posebno kod monoterapije.
U trenutnoj studiji, Lok i kolege sa University of Michigan Health System su istražili učestalost virološkog proboja i genotipsku otpornost kod 148 pacijenata sa kroničnim hepatitisom B koji su liječeni sa nukleozidima analozima u periodu od siječnja 2000 i srpnja 2010 godine. Srednja starost sudionika stuudije je bila 45 godina a 73% su bili muškarci.
Rezultati su pokazali kako za srednjeg vremena praćenja od 38 mjeseci, 29 pacijenata (26%) je imalo najmanje jedan virološki proboj, te nakon ponovnog testiranja 38% ovih pacijenata nije imalo virološki proboj a kod 10 pacijenata (38%) nije bilo dokaza o genotipskoj otpornosti. Istraživači su prijavili kako je vjerojatnost od virološkog proboja u petoj godini bila 46%, potvrđeni virološki proboj 30% i genotipska otpornost 34%.
„Naša analiza je pokazala alarmirajući visoki omjer virološkog proboja u kliničkoj praksi a jedini faktor koji je bio značajnije povezan sa virološkim probojem je bio neuspjeh u postizanju nedetektabilne HBV DNA,“ izjavila je Look.
HBV DNA se smanjila kod pacijenata koji su početno imali virološki proboj ali nisu imali potvrđenu virološku otpornost ili genotipsku otpornost kada je nastavljeno liječenje sa istim lijekom. Devet od ovih pacijenta je imalo nedetektabilan HBV DNA prilikom idućeg pregleda u srednjem eriodu praćenja od 7 mjeseci nakon početnog virološkog proboja. Ovi podaci sugeriraju kako nepridržavanje terapije može biti učestali uzrok virološkog proboja.
„Savjetovanje pacijenata sa kroničnim hepatitisom B o važnosti pridržavanja uzimanja lijekova te potvrđivanje ponovnog pojavljivanja virusa i genetske mutacije koja uzrokuje otpornost može pomoći u izbjegavanju nepotrebnih promjena u antivirusnom tretmanu,“ izjavila je Look.
LINK