Policijske lisičine mogu predstavljati novu zabrinutost u vezi prijenosa hepatitisa

Sa puno slučajeva virusnog hepatitisa za kojeg se ne zna na koji se način dobio, sumnja se na puno mogućnosti uključujući ponovno korištenje kontaminiranih policijskih lisičina.
Budući da ima puno slučajeva virusnog hepatitisa za kojeg se ne zna na koji način je nastala infekcija, razmatra se dosta mogućnosti – uključujući i ponovno korištenje kontaminiranih policijskih lisičina.
Sa više od milion nosioca hepatitis B virusa (HBV) te približno četiri miliona inficiranih sa hepatitis C virusom (HCV) samo u SAD, sprječavanje prijenosa hepatitisa kao ključni cilj javnog zdravstva. Iako napori u informiranju javnosti kako se prenosi hepatitis svake godine smanjuju broj novo-inficiranih, i dalje se spekulira o načinima prijenosa koji nam još nisu poznati. Nedavno je na konferenciji Kanadske policije objavljeno kako je prema testovima nezavisnih kompanija otkriveno da prljave lisičine mogu biti prijenosnik virusnog hepatitisa.
HBV i HCV su oblici virusnog hepatitisa koji izazivaju najvišu zabrinutost u SAD. To su dva oblika kroničnog hepatitisa koji najčešće uzrokuju kronično oboljenje jetre.

Prijenos hepatitisa B

Prema centru za kontrolu i prevenciju u SAD, hepatitis B se širi kada krv, sjemena tekućina ili druga tjelesna tekućina inficirana sa hepatitisom B uđe u tijelo osobe koja nije inficirana. Aktivnosti s kojima najčešće dolazi do prijenosa HBV uključuju:

• Porođaj (od inficirane majke na njeno dijete za vrijeme poroda)
• Seks sa inficiranim partnerom
• Dijeljenje igala, šprica ili druge opreme za ubrizgavanje narkotika
• Dijeljenje stvari kao što su žileti ili četkice za zube sa inficiranom osobom
• Dijeljenje hrane koja je prethodno sažvakana od strane inficirane osobe
• Izlaganje krvi sa igala ili drugih oštrih instrumenata

Ipak, sa svim našim znanjem u vezi širenja HBV, kod približno 30 do 40% svih hepatitis B slučajeva ostaje nepoznat način na koji su se inficirali. Dodatno, hepatitis B je 50-100 puta zarazniji od HIV infekcije.


Prijenos hepatitisa C

Prema centru za kontrolu i prevenciju u SAD, hepatitis C se širi kada krv od osobe sa virusom hepatitisa C uđe u tijelo nekoga tko nije inficiran. Danas se većina ljudi inficira sa hepatitisom C dijeljenjem igala ili ostale opreme za ubrizgavanje narkotika. Prije 1992 godine kada je počelo kontroliranje zaliha krvi u SAD, hepatitis Cse često prenosio preko transfuzija krvi i transplantacija organa.

Aktivnosti s kojima se najčešće prenosi hepatitis C uključuju:

• Dijeljenje igala, šprica i ostale opreme za ubrizgavanje narkotika
• Ozlijede povezane sa ubodima igala u zdravstvenoj zaštiti
• Prilikom poroda od majke koja ima hepatitis C

Manje učestalo, osoba također može dobiti hepatitis C preko:

• Dijeljenja predmeta osobne higijene koji su došli u kontakt sa krvlju drugih osoba kao što su žileti ili četkice za zube
• Seksualnim kontaktom sa osobom koja je inficirana sa HCV

Iako dijeljenje opreme za ubrizgavanje predstavlja visoki rizik za HCV infekciju, približno 20-40% osoba sa hepatitisom C ne zna na koji način se inficirala. Dodatno, HCV je deset puta zarazniji nego li HIV.

Ostali načini inficiranja

Uzimajući u obzir visoku infektivnost i značajni postotak neidentificiranih načina prijenosa vrlo je vjerojatno da postoje i ostali načini inficiranja sa HBV ili HCV. Pokušavajući shvatiti kako su se milioni ljudi inficirali sa HBV ili HCV, svaki predmet koji sadrži krv ili tjelesnu tekućinu postaje sumnjiv.

Zbog njihove izloženosti krvi, piercing, tetovaža i kirurška oprema postaju sumnjivi kao potencijalni prenositelji virusa. Sada i naizgled nepropusni objekti kao lisičine postaju predmetom pažljivog promatranja. Kanadska kompanija koja prodaje sisteme za čišćenje lisičina nasumičnom provjerom je otkrila kako lisičine policijskih djelatnika imaju viruse, bakterije, osušenu krv i djeliće kože u zglobnim dijelovima. Iako njihovo otkriće služi povećanju prodaje njihovog proizvoda, otkrivaju razlog za stvarnu zabrinutost.
Upotrebom lisičina za sputavanje pojedinaca povezanih sa kriminalnom aktivnošću, lisičine se lako mogu kontaminirati sa krvlju. Kod uhićenja sumnjivaca može doći do odupiranja te primjene lisičina kod okolnosti povezanih sa nasilnim ponašanjem. Takvo nasilje može dovesti do prekomjernog zatezanja lisičina koje mogu uzrokovati traumu i krvarenje zglobova. Dodatno, lisičine se mogu primijeniti na osobu koja je već ozlijeđena ili na osobu koja si sama zadaje ozlijede. Bez obzira na način, bilo kakva ozljeda koja kao proizvod ima krvarenje može kontaminirati lisičine. Ako se kontaminirane lisičine između dvaju upotreba ne steriliziraju po propisu, infektivni dijelovi mogu doći u kontakt sa otvorenom ranom kod slijedeće osobe na koju se stavljaju.

HBV i HCV stvaraju razlog za zabrinutost zbog njihovog životnog ciklusa na neživim objektima. Virus hepatitisa B može preživjeti van tijela najmanje sedam dana. Virus hepatitisa C može preživjeti van tijela pri sobnoj temperaturi do četiri dana.

Iako nije bilo izvještaja o događajima prijenosa virusnog hepatitisa sa lisičina, to je potpuno mogući način prijenosa.

Potaknut od strane kompanije kako bi se ostvarilo jedinstvene načine sterilizacije lisičina, ostvarena je svjesnost o našoj podložnosti virusnom hepatitisu.

Implikacija o lisičinama kao mogućem prijenosniku infektivnog oboljenja vrlo vjerojatno će dovesti do njihove sterilizacije između dviju upotreba. U međuvremenu možete se obavezati da će te biti građanin koji poštuje zakon ili barem da će te ostati mirni te ostati pošteđeni od mogućih ozljeda ako vam ikada lisičine dospiju na ruke.




Izvor: LINK