Hepatos
Nedavno provedene studije pri Marshall University su pokazale kako nanočestice cerij oksida – uobičajenog aditiva koji se upotrebljava za povećanje efikasnosti automobilskih motora – mogu putovati od pluća do jetara a taj je proces povezan sa oštećenjem jetara.Podaci u studiji koju su proveli Dr. Eric R. Blough sa kolegama pri Marshall's Center for Diagnostic Nanosystems ukazuju kako u zavisnosti o dozi, došlo do povećanja koncentracije cerija u jetri kod životinja koje su bile izložene nano česticama a koje su za usporedbu velike kao 1/40000 veličine ljudske kose. Ovo povećanje cerija je bilo povezano sa povećanjem jetrenih enzima u krvi i histološkim dokazima konzistentnim sa oštećenjem jetre. Istraživanje je bilo objavljeno u International Journal of Nanomedicine.
Cerij oksid je u širokoj upotrebi kao sredstvo za poliranje ogledala, TV ekrana i optičkih leća. Nano čestice cerij oksida se koriste u automobilskoj industriji za povećanje efikasnosti goriva i smanjenje emisija određenih plinova. Neke studije su otkrile kako nano čestice cerij oksida mogu biti u mogućnosti da djeluju kao anti oksidant, dovodeći istraživače do zaključka kako bi ove čestice mogle biti korisne za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, neuro-degenerativnih oboljenja i oštećenja tkiva uzrokovanih zračenjem.
Blough, direktor centra i izvanredni profesor pri odjelu za biološka istraživanja na univerzitetu je izjavio, „zbog sve veće upotrebe nano materijala u industriji te u proizvodima koje kupujemo, postaje sve više važno da razumijemo ako ove supstance mogu biti štetne. Prema našim saznanjima, ovo je prvo izvješće koje procjenjuje da li inhalacija cerij oksida ima toksične učinke na jetru.“
Dr. Siva K. Nalabotu, vodeći autor studije je izjavio, „potencijalni efekti nano materijala na okoliš i staničnu funkciju nije do sada dobro objašnjeno. Zanimanje za nano toksičnost je u rapidnom porastu.“
„Naše studije pokazuju kako su nano čestice cerij oksida sposobne ući u jetru iz pluća preko cirkulacije, gdje pokazuju svojstva toksičnosti na jetru u zavisnosti od doze. Naš idući korak je određivanje mehanizama toksičnosti.“
LINK
