Monoterapija Entecavirom zadovoljava kod većine slučajeva kroničnog hepatitisa B

Prema rezultatima međunarodnog pokusa zvanog BE-LOW. Kada se liječe pacijenti sa kroničnim hepatitisom B, dva antivirusna lijeka nisu neophodno bolja nego li samo jedan.

Oko 80% pacijenata je postiglo virusnu supresiju bez obzira da li su primali samo entecavir ili entecavir u kombinaciji sa vireadom bez značajnijih razlika između grupa, prijavila je Dr. Anna S. Lok  na godišnjem sastanku AASLD.

„Kombinacija nije pružila sveukupnu dobrobit u usporedbi sa monoterapijom entecavirom; ipak, ona može pružiti dobrobit kod HBeAg pozitivnih pacijenata sa osnovnom viremijom većom od 10⁸ IU/mL.“

Ipak, kombinirana terapija je bila efikasnija nego li monoterapija među podgrupama pacijenata koji su bili pozitivni na hepatitis B e antigen (HBeAg) i imali visoku početnu viremiju.

„Kombinacija nije pružila sveukupnu dobrobit u usporedbi sa monoterapijom entecavirom; ipak, ona može pružiti dobrobit kod HBeAg pozitivnih pacijenata sa osnovnom viremijom većom od 10⁸ IU/mL.“, komentirala je Dr. Anna. „Moguće je kako postoje neke kliničke okolnosti kod pacijenata sa visokom viremijom kada je važan brzi pad viremije kod koje kombinirana terapija može imati ulogu.“

Jedan od sudionika je postavio pitanje da li je bolji odgovor sa kombinacijom kod HBeAg pozitivnih pacijenata možda bio samo zbog tenofovira. „Očigledno, ograničenje ove studije je bilo u tome da nije postojala grupa sa monoterapijom tenofovira pa ne znamo,“ odgovorila je Dr. Lok. „Možda je to bilo samo zbog tenofovira a mi ne trebamo kombinaciju.“

Pokus je testirao kombinaciju zbog nekoliko razloga. „Entecavir i tenofovir su oba snažna antivirusna lijeka bez preklapajućeg profila otpornosti i općenito se dobro podnose. Kombinirana terapija može pružiti dodatnu ili sinergijsku antivirusnu aktivnost i smanjenje rizika od razvitka otpornosti,“ objasnila je Dr. Look. „Ali potencijalna dobrobit još nije potvrđena te također treba utvrditi sigurnost ove kombinacije.“

Pacijenti su bili prikladni za fazu IIIb pokusa ako su bili stariji od 16 godina, bili pozitivni na hepatitis B površinski antigen (HBsAg) kroz najmanje 24 tjedna a prethodno nisu bili liječeni sa nukleozidima ili nukleotidima analozima.

„Zbog toga što je jedna od namjene bila određivanje da li kombinirana terapija može imati potencijalnu prednost kod pacijenata sa visokom polaznom viremojom, studija je bila tako dizajnirana da obuhvaća brojne HBeAg negativne pacijente do 30% u cilju poboljšanja grupe pacijenata sa visokom polaznom viremijom,“ istaknuo je Dr. Lok koji je direktor kliničke hepatologije  pri University of Michigan.

Sveukupno je 384 pacijenata bilo nasumično raspoređeno u otvorenoj studiji samo sa entecavirom (Baraclude) ili sa entecavirom u kombinaciji sa tenofovirom (Viread).

Pacijenti su imali srednju starost od 39 godina. Približno polovica pacijenata su bili bijelci a druga polovica Azijci. 17% je bilo HBeAg pozitivno.

Približno 7% pacijenata u grupi sa monoterapijom i 12% pacijenata u grupi sa kombiniranom terapijom su prekinuli liječenje prije 96 tjedana. „Kod većine pacijenata koji su odustali od liječenja to je bilo zbog gubitka praćenja. Bilo je nekih pacijenata koji su prekinuli zbog jakih nuspojava ali te jake nuspojave nisu bile povezane sa bubrežnim nuspojavama ili nečim značajnim – to su više bili prirodni simptomi,“ izjavila je Dr. Lok.

U modificiranoj analizi liječenja u kojoj su se pacijenti koji nisu bili praćeni smatrani da nisu postigli virusnu supresiju, 96 tjedni omjer virusne supresije (HBV DNA manji od 50 IU/mL) j bio 75.4% samo sa entecavirom i 83.2% sa entecavirom i tenofovirom što ne predstavlja značajnu statističku razliku. Rezultati su ubiti bili jednaki u analizi pregleda protokola.

Ipak, kod HBeAg pozitivne podgrupe pacijenata omjer je bio veći kod kombinirane terapije (80.4% vs. 69.8%, P = .046), a daljnja analiza je pokazala kako je ova razlika bila samo zbog visokog omjera među onima koji su imali visoku početnu viremiju sa HBV DNA od najmanje 10⁸ IU/mL (78.8% vs. 62.0%).

Za ostale bitne pokazatelje u sveukupnoj populaciji pokusa, postojala je numerička tendencija koja favorizira monoterapiju kada se procjenjuje normalizacija alanin aminotransferaza, gubitak HBeAg i HBeAg serokonverzija.

Omjer virološkog proboja je bio 1.0% sa monoterapijom i 3.6% sa kombiniranom terapijom. Nisu postojali slučajevi genetske otpornosti specifične za studije lijekova u obje grupe.

„Sigurnost je također bila vrlo usporediva između ove dvije grupe,“ izjavila je Dr. Lok, sa sličnim omjerom ozbiljnih nuspojava.  

Kod tri pacijenta u grupi sa monoterapijom je došlo do razvitka hepatocelularnog karcinom za razliku od grupe sa kombiniranom terapijom gdje nije bilo takvih slučajeva. U sva tri slučaja HBV DNA je bila nedetektabilna u vremenu dijagnosticiranja karcinoma.



LINK