Hepatos
Istraživači iz Njemačke su otkrili kako je manjak vitamina D povezan sa visokim nivoom replikacije hepatitis B virusa (HBV). Otkrića koja su objavljena online u žurnalu Hepatology sugeriraju kako povremene fluktuacije vitamina D i HBV nivoa ukazuju na vezu kod tih varijabli među mnogim pacijentima sa kroničnim HBV.
Iako je raspoloživo učinkovito cjepivo, HBV još uvijek ostaje najznačajnije infektivno oboljenje u svijetu. U stvari, Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) navodi kako je HBV 50-100 puta infektivniji od HIV virusa koji je odgovoran za skoro 600,000 smrti svake godine. U SAD, Centar za Kontrolu i Prevenciju Oboljenje (CDC) procjenjuje kao 1.4 miliona Amerikanaca živi sa kroničnim HBV.
„Vitamin D pomaže u održavanju zdravog imunološkog sistema a postoje dokazi o njegovoj ulozi kod upalnih i metaboličkih jetrenih oboljenja uključujući infekciju sa virusom hepatitisa C (HCV),“ objašnjava glavni istražitelj Dr. Christian Lange sa Wolfgang Goethe University Hospital u Frankfurtu.
„Ipak, povezanost između metabolizma vitamina D i kronične HBV infekcije ostaje nepoznata te je ona fokus naše trenutne studije.“
Između siječnja 2009 godine i prosinca 2010 godine tim je regrutirao 203 pacijenta sa kroničnim HBV koji prethodno nisu primali tretman za svoju infekciju. Nivoi 25-hidroksi vitamina D su bili mjereni kod svakog sudionika. Bili su isključeni pacijenti koinficirani sa HCV, HIV, hepatitisom D, sa prekomjernom upotrebom alkohola te oni sa karcinomom jetara i ostalim malignim oboljenjima.
Rezultati pokazuju kako je 34% sudionika imalo ozbiljan nedostatak vitamina D (manje od 10 ng/mL), 47% sa pomanjkanjem vitamina D ( između 10-20 ng/mL) a 19% je imalo normalne nivoe vitamina D (više od 20 ng/mL). Daljnje analize ukazuju kako je koncentracija HBV u krvi (poznata kao viremija) bila jaki indikator niskog nivoa vitamina D. Kod pacijenata sa HBV DNA manjom od 2000 IU/mL nivo vitamina D je bio 17 a kod pacijenata sa HBV DNA od 2000 IU/mL ili većom nivo vitamina D je bio 11 ng/mL.
Istraživači su također odredili kako su pacijenti sa hepatitis B antigenom (HBeAg) imali manji nivo vitamina D nego li HBeAg negativni sudionici. Zabilježena je obrnuta povremena fluktuacija između vitamina D i HBV nivoa što sugerira povezanost između ove dvije varijable.
„Naši podaci potvrđuju povezanost između niskog nivoa vitamina D i visoke koncentracije HBV u krvi,“ zaključio je Dr. Lange. „Ova otkrića odstupaju od prethodnih istraživanja kod pacijenata sa hepatitisom C kada nije otkrivena povezanost između nivoa vitamina D i koncentracije HCV u krvi.“ Autori predlažu daljnje istraživanje vitamina D kao terapeutske intervencije za kontrolu HBV.
