Prije godinu dana Julie Sutherland je u Suva provela projekt sa ciljem raspršivanja mita kako se oboljenja kao što su HIV/AIDS mogu dobiti doniranjem krvi. Mislila je kako bi uključila što je više moguće uglednih građana iz zajednice u kampanju. Oni bi objavili svoje slike kako doniraju krv u banci krvi a to bi trebalo potaknuti ostale da to isto urade.Bila je u pravu kada je mislila kako će ovaj koncept dobiti podršku. Ipak, bilo je puno osoba koje su željele sudjelovati u kampanji i donirati krv ali nisu mogli. Prvo je pomislila kako je možda riječ o strahu od igle, ali se ispostavilo da imaju hepatitis B. Ono što je bilo jednako alarmirajuće je bio strah i neupućenost koji okružuju ovo oboljenje, posebno od onih koji su bili dobro obrazovani.
U to vrijeme postojala je rastuća zabrinutost od širenja HIV/AIDS u zemlju uzevši u obzir činjenicu kako je on već poprimio oblik epidemije u Papua, Nova Guinea, susjednoj zemlji. HIV/AIDS će se uskoro smatrati glavnim zdravstvenim i socijalnim problemom u Fiji. Ministarstvo zdravstva je fokusiralo veći dio pažnje na to dodjeljujući resurse za sprečavanje prijenosa kroz edukaciju i program dizanja svjesnosti. Ostale seksualno prenosive bolesti kao što su hepatitis B nikad nisu dospjele na naslovne stranice ili nikad nisu dobile toliko pažnje kao što je dobio HIV/AIDS.

Hepatitis B je jedan od najučestalijih infektivnih oboljenja u svijetu te je postao ozbiljan javno-zdravstveni problem. Globalno, za usporedbu, broj osoba koje žive sa HIV/AIDS je 33.4 miliona dok 350 miliona osoba živi sa kroničnom (doživotnom) infekcijom hepatitisa B od čega većina živi u Azijsko-Pacifičkom području.
Zbog čega je onda hepatitis B u sjeni HIV/AIDS kada je on daleko više prevladavajući? Kao i HIV/AIDS, hepatitis B se može pronaći u tjelesnim tekućinama: slini, sjemenu, vaginalnom skretu i mlijeku za dojenje.
On se uobičajeno prenosi preko seksualnog kontakta; prijenosa roditelja na dijete prilikom rođenja; dijeljenja igala; preko ugriza i dijeljenja osobnih stvari kao što su britvice, četkice za zube i škarice za nokte.
Umjesto da utječe na imunološki sistem kao što HIV/AIDS utječe, hepatitis B napada najveći organ-žlijezdu u tijelu, jetru, koja je vitalan organ i bez kojega je nemoguć život. Ona vrši veliki opseg funkcija neophodnih za normalan metabolizam ljudskog tijela uključujući detoksifikaciju otrova kao što je alkohol; pohranjuje energiju u obliku glikogena i ostalih supstanci uključujući vitamine A, D, B12 i željezo; proizvodi žuć kao pomoć u probavi te emulgira ili razlaže masnoće.
Kao i njen „partner u krevetu“ HIV/AIDS, osobe inficirane sa hepatitisom B mogu biti bez simptoma tijekom više mjeseci ili čak godina a ipak se može lako prenijeti na ostale osobe tijekom vremena. Pacijenti sa hepatitisom B čije se stanje pogoršava imaju veliki rizik od razvitka ciroze ili ozbiljnih ožiljaka na jetri koji dovode do disfunkcije i raka.
Zbog toga što jetra ima vitalnu ulogu u imunološkom sistemu, pacijenti koji već imaju neko oboljenje kao što je HIV/AIDS, imaju povećani rizik od infekcije.

Iako HIV/AIDS i hepatitis B imaju puno sličnosti, postoji jedna vrlo značajna razlika između njih. Iako oba virusa na posljetku dovode do smrti, ne postoji lijek ili cjepivo za HIV/AIDS dok je za hepatitis B raspoloživo cjepivo koje daje učinkovitu i dugotrajnu zaštitu a pogodno je za sve starosne skupine. Djeca se mogu cijepiti odmah nakon rođenja; odrasle osobe trebaju primiti tri doze tijekom šest mjeseci. Nakon više godine ponekad je potrebno pojačanje cjepiva da bi se održao imunitet.
Julie Sutherland je dobila hepatitis A kada je radila i bila u bliskom kontaktu sa djecom predškolskog uzrasta u nelegalnim naseljima izvan Suva. Usprkos činjenici da se hepatitis A smatra kao seksualno prenosivo oboljenje zajedno sa HV/AIDS, hepatitisom B i C, ono to nije. Hepatitis A je virus koji se širi preko inficiranih fekalija kada dospiju u usta a uobičajen je u područjima sa slabijim sanitarnim i higijenskim uvjetima. Nadalje, smrtnost od hepatitisa A je vrlo mala. Julie Sutherland je bila toliko bolesna da je mislila kako će umrijeti a sada se smatra sretnom zbog toga što je dobila hepatitis A. Zašto? Zbog toga što za razliku od hepatitisa B, jednom kada prebolite hepatitis A ne samo što ste doživotno imuni nego ga i ne možete prenijeti na ostale a banka krvi je sretna što ona želi donirati krv što je ona i uradila u više prilika.
Hepatitis A joj je dao „okus“ od jetrenog oboljenja koji više nikada ne želi ponoviti i zna da neće. Hepatitis B sa druge strane može lako prenijeti a vrlo je podcijenjen iako ima ozbiljne posljedice. Ne bi smo željeli hepatitis B, sporog i tihog ubojicu za sebe, našu obitelj, prijatelje ili kolege.
Oba, hepatitis B i HIV/AIDS ako se steknu, ne mogu se izliječiti. Sa druge strane, na raspolaganju je zaštita od hepatitisa B u obliku cjepiva koja je najbolje osiguranje protiv hepatitisa B te je tu glavna razlika.
*Julie Sutherland je bivši HIV/AIDS službenik za projekte u Ministarstvu zdravstva (Fiji)
LINK