Hepatos
Postoji nejasnoća o uzroku jetrenog oboljenja koje je Fred Kressu skratilo život. 46 godina stari majstor i ličilac kuća, koji živi kraj Baltimora imao je nekoliko godina hepatitis C koji uzrokuje oštećenje jetre. Doktori su sugerirali kako je alkohol mogao biti faktor koji je doprinio tome što uopće nema smisla, izjavio je Kress sa svojom obitelji, zbog toga što nikad nije puno konzumirao alkohol. On sada vjeruje kako je glavni krivac bila kemikalija: nije nosio odgovarajuću masku kada je ličio kuće a kada je radio svoj hobi - maske izvanzemaljaca od smole i staklene vune, radio je u malom prostoru bez prozora ignorirajući naljepnice s upozorenjem na proizvodima.„Pisalo je kako 'će' a ne kako 'može' izazvati oštećenje jetre i bubrega,“ izjavio je Kress. „Moja jetra je bila totalno uništena.“
Čak i prije nego se razbolio, njegov život nije bio idealan. Imao je kroz 20 godina veze sa svojom djevojkom puno uspona i padova, a u vrijeme kada mu je dijagnosticirano živio je sa svojom majkom udovicom. Njegova 17 godišnja kćer ima Rettov sindrom, oboljenje slično autizmu koje joj je oduzelo moć govora. A u veljači kada mu je doktor rekao kako ima još samo godinu dana života, negova djevojka je otišla s njegovim najboljim prijateljem.
„To je bilo gore nego li saznanje da ću umrijeti,“ izjavio je Kress. „A onda sam iz nepoznatog razloga uzeo u ruke kist. Kada imam kist u ruci ne mislim na ništa od toga.“
Kress je pojačao svoj rad na maskama. Porekrio je zid svoje sobe sa flourescentnim slikama, osvjetljavajući ih crnim svjetlom koje ih čini živim te je kupio 30 glava od lutaka koje je također obojao flourescentnim bojama.
„Volim to,“ izjavio je. „Bez obzira na to što ponekad slikam cijelu noć, znam sjediti ovdje te na poslijetku i zaspati. Sve je bolje nego li da zaspem plačući.“
„Iako je gospodin Kress pravio maske davno prije svoje dijagnoze, kada je shvatio da će umrijeti, posvetio se praveći od sobe umjetničko djelo“ izjavio je Bonnie Weissberg, socijalni radnik u Gilchrist bolnici koji mu osigurava njegu kod kuće.
Prema National Hospice and Palliative Care Organization, većina Amerikanaca (80% prema jednoj anketi) bi voljela umrijeti kod kuće. To je izbor za koji je potrebno uraditi brojne fizičke promjene kao što je postavljanje medicinskih instrumenata i donošenje bolničkog kreveta. Ipak, za neke ljude je važnija promjena okoline na način koji im se emocionalno čini ugodnijim – kreiranje mjesta koje predstavlja konačnu ideju o domu. Također i članovi obitelji često otkriju kako je taj proces izuzetno koristan.
Dr. Robert Milch, medicinski direktor for Hospice and Palliative Care u Buffalo, New York, sjeća se pacijenta koji je imao buran brak. „Ona i njezin muž su se rastajali u više navrata,“ izjavio je. Ali kada je njoj dijagnosticiran neizlječiv oblik raka, „počeli su ponovo živjeti zajedno i on se brinuo za nju kako je bolest sve više napredovala.“
LINK
